Preventivni program
Izletom na Velebit potvrdili smo opet vrijednosti i značenje stjecanja iskustava na otvorenim prostorima i u okolišu iz neposredne blizine. Prenoćili smo u planinarskoj kući Mrkvište, zahvaljujući gostoprimstvu Planinarskog društva Senja koje njome upravlja, gdje smo sami kuhali večeru i doručak na štednjaku u kojem smo održavali vatru, vadili ledenu vodu iz bunara, prali posuđe ispred kuće i bili probuđeni od planinske svježine i glasnog cvrkuta ptica.
Zašli smo u prašumu Klepinu dulibu, prostranstvo od gotovo 250 ha koje se proteže od podnožja Šatorine pa sve do Sunđera, uz prašumu Štirovaču. Polovica površine zaštićena je kao posebni rezervat šumske vegetacije te se na tom području ne odvija nikakva gospodarska djelatnost. Naš vodič Josip ispričao nam je na koji se način utvrđuje i prati populacija medvjeda, risa i vuka. Oponašao je za nas tetrijeba i vuka, pa se je kasnije šumom prolamalo zavijanje naše djece koja su to i sama pokušala. Šuma obiluje brojnim srušenim stablima koja su staništa velikih kornjaša poput mrke strizibube. Nismo sreli ni njih niti troprstog djetlića, medvjeda i druge vrste šumskih stanovnika, ali smo susreli puhove i vjeverice. Klepina duliba nas je podsjetila na važnost održavanja šuma i brige za njihovo očuvanje.
Posjetili smo Memorijalni muzej Nikole Tesle i osvijestili koliko upotrebnih predmeta bez kojih ne možemo zamisliti svakodnevni život zahvaljujemo njegovim brojnim patentima.
Obišli smo vrila Gacke i ne samo uživali u pogledu na izvor i starinske mlinove nego i kupili domaće, na tradicionalni način mljeveno brašno. Djeca su nabrala naramke bazgina cvijeta za sok.
U pećinskom parku Grabovača vidjeli smo čudo tisućljetnog djelovanja prirode, ali i negativan utjecaj turizma na prirodne atrakcije. Uz svjetlucanje kristalića i ljepotu siga koje rastu do dva milimetra godišnje vidjeli smo i potpise posjetitelja na njima i tragove boravka ljudi, o kojima sve govori podatak da su se iz špilje iselili primjerci zaštićene vrste šišmiša kojima je to bilo stanište.
Vrhunac izleta svakako je bio posjet adrenalinskom parku u Rizvanuši, u kojemu smo testirali svoju odvažnost, spretnost i snagu ruku, ali i međusobnu solidarnost, sposobnost za timsko djelovanje i važnost pružene ruke ili riječi podrške.
Da su izleti važan način učenja znaju i Turistička zajednica Grada Malog Lošinja i Ministarstvo za demografiju, obitelj, socijalnu politiku i mlade koji su nas financijski podržali i time omogućili ovaj poučan vikend.