Preventivni program
I mi imamo krumpir. I valjuške, šufnudle, šiškrle, njoke i kako li se sve ne nazivaju ovi fini i omiljeni zalogaji. Ali nisu isti kao slovački, zaslađeni orasima i šećerom, kako nam je pokazala obitelj Čulmanovih.
Malena je razlika, baš kao i razlika između u nas uvriježenog imena Barbara i slovačkog Barbora, koje nosi plavokosa djevojčica koja govori gotovo savršeni hrvatski jezik.
Naše smo goste doveli u nepriliku pitanjem bi li nam Barborina mama skuhala nešto tipično slovačko. Naše je pitanje polazilo od stereotipa da sve mame kuhaju i da svi ljudi znaju pripremati i vole jesti nacionalne specijalitete. Mladi par liječnika koji su doselili na Mediteran jedu uglavnom ribu, a rijetko knedle koje su karakteristike slovačke kuhinje. Od njih češće kuha tata, a ne mama i njihova je podjela kućanskog posla i sadržaj njihovih obroka pokazao da su pretpostavke koje imamo o drugim ljudima uglavnom pogrešne i da moramo učiti, istraživati, slušati, pitati, razumijevati i prihvaćati sve izvan tih pretpostavki.